petak, 24. svibnja 2024.
Duše u Tamni zbog Nečimljenja Svog Blaga
Poruka Valentinu Papagni u Sydneyju, Australija 9. svibnja 2024.
Ujutro mi je Anđeo došao i odveo me u Čistilište. Najprije me je odveo u neuglednu zgradu gdje sam me naložio da operem mnogo tanjura i čaša — to pomaže očisti duše koje ovdje pati.
Dok sam prala i potom opirala, iznenada su se pojavila dva mala dječaka. Bili su starosti od osam do deset godina. Jedan od njih prišao mi je blizu i upitao: “Da li operete staklo? Možemo li imati nešto za piće?”
Rekla sam: “Da, možete imati nešto za piće, ali čekajte minut dok završem.”
On je tada rekao: “Pokazite mi da li dobro operujete staklo.”
Voda se sipa sa moje ruke kad sam podigla jedno staklo kako bi dječaku pokazala. Pogledao je na staklo i, vrlo veselo, reče: “Izgleda dobro!”
“Kristalno čisto. Dovoljno dobra,” reče on.
Kad sam to čuo, shvatila sam da je On naš Gospodin Isus kao malo dijete. Drugi mali dječak bio mu je Anđeo.
Zatim mi iznenada moj anđel čuvar reče: “Sad kad ste ovdje završili, dođite sa mnom — moram vam pokazati još jedno mjesto gdje ćete pomoći ljudima koji tu vrlo mnogo pati.”
Iznenada nađoh se s Anđeom na nekome groblju na Zemlji. Vidjela sam neke sveže grobove prekrivene jako tamnom zemljom.
Rekla sam Anđelu: “Ne volim groblja. Osjećam se vrlo nelagodno.”
Anđeo reče: “Naš Gospodin Isus želi da pomognete ovima ljudima koji su tu zakopani. Oni su u potpunoj tamni.”
Iznenada čuh sve te molbe za pomoć koje dolaze iz grobova. Bilo je mnogo glasova koji dolaze s tla.
Čula sam glasove koji mole za pomoć. Jedan glas reče: “Gospođo, molim vas, pomozite nam. Izvuci nas iz ove strašne tamni.”
Upitala sam: “Što ste radili u svom životu da biste tako kažnjeni?”
Rekli su: “Bili smo vrlo bogati i živjeli smiješno. Imali smo sve, a pogledajte gdje smo sad. Bili smo jako sebični i nikad nismo pomagali drugima. Moramo mnogo patiti jer nismo dijelili s drugim.”
“Sada je za nas prekasno. Molim vas, pomozite nam!”
Rekla sam: “Vidite gdje ste sad? Ništa od svog bogatstva niste ponijeli s sobom. Trebali biste pomoći drugima i ne bi bili ovdje.”
Tlo svežih grobova bilo je potpuno crno, kao mjesto gdje su sad te duše. Razgovarala sam s njima malo vremena, a zatim me Anđeo odveo dalje.
Obično patim mnogo boli u nogi, ali nakon što mi je Anđeo donio kući, naš Gospodin dao mi dodatno trpljenje za te duše. Bila sam u tolikoj agoniji cijelu noć i cijelog dana sve do oko dvadeset minuta prije tri sata popodne kad sam molila Krunicu Milosrđa i nudio je posebno za te duše. Još uvijek osjećam žalost zbog njih.
Nakon što sam izrekla ovu molitvu, jaka bol u mojoj nogi se smirila. Naš Gospodin je htio da patim ovo muka kako bi oslobodio ove duše i podigao ih iz ovog tame. One moraju učiti i očistiti sebe od svojih zemaljskih veza.
Bila sam zahvalna našem Gospodinu što je tako milostiv prema svim ovim dušama.